O melodičnom učenju Kur’ana Plemenitog

Islamski učenjaci nemaju jedinstven stav po pitanju dozvoljenosti melodičnog učenja Kur’ana Plemenitog, odnosno učenja Kur’ana melodijama koje su svojstvene pjevačima, pjevušenja prilikom učenja Kur’ana i uljepšavanja glasa prilikom učenja Kur’ana upotrebom melodija, kao i po pitanju učenja Kur’ana različitom intonacijom i jačinom glasa, tj. glasnog učenja Kur’ana nakon što je učenje (za)početo tihim glasom.

Otići ili o(p)stati

Govoreći o izazovima i iskušenjima kroz koje su prolazile minule generacije i prijašnji narodi, Kur’an, između ostalog, spominje i protjerivanje iz rodnog kraja (El-Hašr, 8.), a na određenim mjestima u istu ravan dovodi ljubav prema vlastitom životu i ljubav prema zavičaju i domovini (En-Nisa’, 66.).

Plod zasađene sadnice ubiremo i na Ahiretu

Zamislimo na trenutak bespomoćnog čovjeka koji gleda u strahote nastupa Sudnjeg dana kako u ruci drži mladicu i rukama razgrće zemlju u koju će je zasaditi. Plod koji će donijeti ta sadnica ubire se na Ahiretu. Dunjaluk je ahiretska njiva, pa je naša obaveza raditi, kultivisati i izgrađivati životni ambijent uz optimalno, planski osmišljeno i krajnje odgovorno korištenje svih darova prirode.

Osim vode, zemlju mora natopiti i ljudski znoj

Neki komentatori Kur’ana, poput Ez-Zamahšerija, Er-Razija, El-Qurtubija, En-Nesefija i drugih autoriteta, u komentaru dijela 61. ajeta sure Hud (On vas od Zemlje stvara i daje vam da živite na njoj…) pronalaze argument i izvode zaključak da je dužnost čovjeka, prema individualnim mogućnostima, obrađivati, uređivati, kultivirati, “oživljavati”, unaprjeđivati i na svaki mogući način donositi dobro zemlji kroz različite djelatnosti.

Zatvori

Newsletter

Najnovije

Urednik

Mensur Kerla

Nastavnik Tefsīra i Povijesti islama u JU Gazi Husrev-begovoj medresi u Sarajevu | MA Tefsīra