Napuštanje i zanemarivanje Kur’ana

Foto: Ilustracija / pixabay.com

Sa slabljenjem Ummeta u zadnjim vijekovima opao je interes za Kur’anom, pa se većina muslimana ograničila samo na čitanje i učenje Kur’ana napamet (hifz) bez razumjevanja i razmišljanja o njemu, a jedna od posljedica takvog pristupa je ostavljanje rada po Kur’anu ili propusti u radu po njemu.

S imenom Allaha, Svemilosnog, Darivatelja milosti. Neka je Allahov blagoslov i spas na Njegovog Poslanika, s.a.v.s., našeg prvaka i dobročinitelja, Muhammeda, s.a.v.s., njegovu časnu porodicu, uzorite ashabe i sve one koji ga slijede putem islama.

Kur’an je Allahov, dž.š., govor (كلام الله), objavljen Njegovom posljednjem poslaniku, Muhammedu, s.a.v.s. Kur’an je mu’džiza izrazom i značenjem, a samo njegovo učenje predstavlja ibadet. Prenesen je (do nas) tevatur predajom, zapisan je u Mushafu od početka sure El-Fatiha do kraja sure En-Nas.

Kur’an Časni je Allahova, dž.š., Mudra Knjiga, Njegovo Jasno Svjetlo i Pravi put. Uzvišeni Allah je objavio Kur’an Svome Poslaniku, Muhammedu, s.a.v.s., kako bi pomoću njega, Allahovom, dž.š., uputom, ljude iz tmina izveo na svjetlo i usmjerio ih na put Silnoga i Hvaljenoga. To je knjiga u kojoj je ljudima jasno objašnjeno ispravno vjerovanje, mnogobrojna pravila lijepog ponašanja, pohvalne karakterne osobine i dobra djela koja su garant ljudske sreće u životu na ovom svijetu i njihovom drugom životu na Ahiretu, ne bi li se pridržavali onoga što je obavezno i klonili onoga što je štetno i zabranjeno.

Alija ibn Ebi Talib, r.a., u svom opisu Kur’ana kaže: “U njemu je sud o onome što je među vama, vijest o onome što je bilo prije vas i naviješće onoga što će biti poslije vas. On je jasni govori, a ne lakrdija i onog ko ga ostavi iz oholosti, Allah će uništiti, a onog ko traži uputu u nečem drugom, Allah će ostaviti u zabludi.”

U bogatoj tefsirskoj i orijentalističkoj literaturi postoje mnoge definicije Kur’ana. Neke od njih Kur’an svode samo na njegovu vanjsku, formalnu stranu, a druge u obzir uzimaju suštinu, njegovu misao i uputu. Oni koji ga svode na njegovu vanjsku, formalnu stranu ističu da je Kur’an Allahov govor, nadnaravan, objavljen Muhammedu, a.s., zapisan u Mushafu, prenesen vjerodostojnom predajom (tevaturom) čije se učenje, čitanje smatra ibadetom. Ova definicija, prema nekima, u obzir uzima samo vanjska, donekle, moglo bi se reći, formalna obilježja Kur’ana. Može se s pravom primijetiti da se ovoj vanjskoj, formalnoj strani posvećivalo suviše mnogo pažnje. Ona je uveliko potisnula i stavila u drugi plan suštinsku stranu Kur’ana…

Drugi, koji u obzir uzimaju njegovu suštinu, ističu da je Kur’an svjetlost i Knjiga jasna kojom Allah upućuje na puteve spasa one koji nastoje steći zadovoljstvo Njegovo i izvodi ih, po volji Svojoj, iz tmina na svjetlo i na Pravi put im ukazuje. (El-Ma’ide, 15-16.)

Treći objedinjavaju dvije gore navedene definicije. Kur’an je, po njima, Allahova Riječ koja ljepotom svog izraza i misaonim sadržajem nadmašuje ljudsku riječ. Objavljen je Muhammedu, a.s., sadržan u Mushafu, prenesen vjerodostojnom predajom, čije čitanje, učenje ima obilježje ibadeta.

Sasvim je očito da su neki muslimani izgubili stvarnu vjeru u konkretnu primjenjivost kur’anskih principa u različitim sferama njihovog života. Zadovoljivši se pukim recitiranjem, učenjem Kur’ana u trenucima kada neko iz porodice ili od bližnjih preseli na Ahiret, nadajući se da će to učenje na određeni način pomoći umrlim, ali, u isto vrijeme, vjerujući da će se tim učenjem „iskupiti“ za neke grijehe, Kur’an tako postaje knjigom za kojom posežemo da bi nas njeno milozvučno učenje umirlio i ulilo nadu da će, Božijim emerom, naše učenje pomoći umrlima. Na taj način učenje Kur’ana doživljavamo samo kao zvuk ili melodiju koja treba da nas učini mirnijim i sigurnijim.

Ipak, Kur’an je najprije uputa za žive. Mrtvima će on koristiti samo ako su se, još za života, čvrsto držali njegovih uputa i smjernica. U naš se narod, dijelom zbog njihovog nepoznavanja učenja islama, a dijelom i zbog slabe naobrazbe uleme, hodža, efendija, imama, uvuklo i ustalilo mnogo pogrešnih shvatanja i razumijevanja Kur’ana kao Upute. Primjera za to je mnogo. Učenje Kur’ana je dobilo tržišnu vrijednost, a između „običnog“ svijeta i Kur’ana se, kao neka vrsta posrednika, nalazi ulema koja će, za fine pare, učiti iz Kur’ana šta god i kada god želite. Jer, lakše je tako, barem tom „običnom“ svijetu (na)učiti Kur’an, nego li provesti neko vrijeme u džamiji ili na nekom drugom mjestu učeći harfove, kako bi, makar jednom u životu, ispravno proučili Fatihu. Tako se, dijelom zbog nemara hodža i njihovim neozbiljnim angažmanom u džematu, osim želje za učenjem, te dijelom zbog nemara njihovih džematlija, kod „običnog“ svijeta izgubila volja i žudnja za izučavanjem, promišljanjem i, što je najvažnije, primjenom kur’anskih poruka i uputa. Kur’an je tako postao signal našeg islamijjeta, a ne simbol, kao što bi trebao biti, kao da će nam samo prisutvo Kur’ana u nekoj sehari pomoći ili koristiti.

Mnogi će se hvaliti time da su nekada, prije nekoliko desetljeća, možda i prije pola stoljeća, naučili učiti Kur’an pred nekim od „starih hodža“. No, kada iste te upitamo da li i dalje uče Kur’an, jer bi, shodno našem uvjerenju u intelektualni napredak i usavršavanje čovjeka tokom života, dosada trebali besprijekorno ispravno učiti i uspješno završiti još i neki kurs arapskog jezika kako bi se još više približili Kur’anu. Nažalost, takvi ne da nisu ostali na nivou na koji ih je doveo „stari hodža“, nego su uspjeli zaboraviti i ono što je trebalo biti osnovom za nadogradnju i usavršavanje. Stoga nemamo pravo pričati o takvom islamijjetu kao uzoru i paradigmom koju bi trebao slijediti musliman. Jer, kao što to izvanredno primjećuje R. Garaudy, ono što je najvažnije nije to šta čovjek govori o svojoj vjeri, nego šta ta vjera čini od čovjeka. Islam nas uči da se znanje traži od kolijevke do mezara. Mi nismo odmakli daleko od kolijevke, u pogledu znanja, a mezar nam je bliži svakog trena.

Nije nimalo pretjerano kazati da su muslimani krenuli putem napuštanja Kur’ana.

Mi ćemo kroz ovaj rad pokušati identificirati oblike i vidove napuštanja i zanemarivanja Kur’ana, te ćemo, shodno našim mogućnostima, nastojati potaknuti svakog kome je stalo do Allahove, dž.š., Riječi, da u pozitivnom smislu promijeni svoj odnos prema Kur’anu.


Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Zatvori

Newsletter

Najnovije

Urednik

Mensur Kerla

Nastavnik Tefsīra i Povijesti islama u JU Gazi Husrev-begovoj medresi u Sarajevu | MA Tefsīra