Kodifikacija i umnožavanje Mushafa u vrijeme halife Osmana ibn ʻAffana, r.a.

Foto: Ilustracija / unsplash.com/

Osmanov Mushaf (time indirektno i Mushafi umnoženi u njegovo vrijeme), kompiliran na ovaj način, bit će revidiran više puta i proučen (izložen) ashabima u prisustvu halife Osmana, r.a. Kao takav postao je referentni primjerak, izvornik – Al-Muṣḥaf Al-Imām (المصحف الإمام), i ubrzo je umnožen u više primjeraka (kopija) koji će biti poslani u različite pokrajine islamske države.

Treća etapa kodificiranja Mushafa kompletirana je u vrijeme hilafeta Osmana ibn ʻAffana, r.a. (644-656. g.). Islamska osvajanja (al-futūḥāt al-islāmiyya) intenzivirana su u vrijeme hilafeta Omera ibn el-Hattaba, r.a., (634-644. g.), dok su u doba hilafeta Osmana ibn ʻAffana, r.a., nastavljena i granice muslimanske države proširene. U nova područja i novoformirane islamske centre – gradove (proširene) muslimanske države (po)slani su i ashabi Muhammeda, s.a.v.s., kao i vrsni učači i hafizi Kur’ana Časnog.

Ashabi, r.a., su učili Kur’an prema nekoj od varijanti kur’anske izgovorne forme, onako kako ih je naučio Allahov poslanik Muhammed, s.a.v.s. Sasvim je prirodno što su znanje o tome prenosili na one koje su poučavali. Tako su, primjer radi, stanovnici Šama učili po kira’etu Ubejja b. Kaʻba, r.a., stanovnici Kufe i šireg regiona oko tog grada Kur’an su učili po kira’etuʻAbdullaha b. Mesʻuda, r.a.1El-ʻUkk, Halid ʻAbdur-Rahman, Tarihu tevsiki nessi-l-Kur’ani-l-Kerim, (1986.), Sana: Daru-l-fikri-l-muʻasir, str. 81.

Prošlo je oko petnaest godina od preseljenja na Ahiret Božijeg poslanika Muhammeda, s.a.v.s., kada su počela osvajanja područja današnje Armenije i Azerbejdžana uglavnom preko Iračana i stanovnika Šama. Imajući u vidu različite kira’ete po kojima su učili, među njima su se javile oštre rasprave i razmirice u pogledu (ispravnog) izgovaranja pojedinih kur’anskih izraza, pa se činilo da će situacija eskalirati i izbjeći kontroli. Svjedok tih događaja i rasprava bio je Huzejfe b. el-Jeman, r.a., ashab Muhammeda, s.a.v.s., kojem je on, a.s., povjeravao najdelikatnije tajne, pitanja i infomacije (ṣāḥib as-sirr – صاحب السر). Huzejfe b. el-Jeman, r.a., je zbog spomenutih regionalnih razlika u učenju Kur’ana, bojeći se žestine rasprava i strahujući od mogućih sukoba, odlučio lično zatražiti hitnu intervenciju halife Osmana b. ʻAffana, r.a. 

حدثنا موسى حدثنا إبراهيم حدثنا ابن شهاب أن أنس بن مالمك حدثه أنَّ حُذَيفَةَ بنَ اليَمانِ قدِم على عُثمانَ، وكان يُغازي أهلَ الشامِ في فتحِ أرمينِيَّةَ وأذرَبيجانَ معَ أهلِ العراقِ، فأفزَع حُذَيفَةَ اختلافُهم في القراءةِ ، فقال حُذَيفَةُ لعُثمانَ : يا أميرَ المؤمنينَ، أدرِكْ هذه الأُمَّةَ قبلَ أن يَختَلِفوا في الكتابِ، اختِلافَ اليهودِ والنصارى. فأرسَل عُثمانُ إلى حفصةَ: أن أرسِلي إلينا بالصحُفِ ننسَخُها في المصاحفِ ثم نَرُدُّها إليكِ، فأرسَلَتْ بها حفصةُ إلى عُثمانَ، فأمَر زيدَ بنَ ثابتٍ، وعبدَ اللهِ بنَ الزُّبَيرِ، وسعيدَ بنَ العاصِ، وعبدَ الرحمنِ بنَ الحارثِ بنِ هشامٍ، فنسَخوها في المصاحفِ، وقال عُثمانُ للرَّهطِ القُرَيشِيينَ الثلاثةِ: إذا اختَلَفتُم أنتم وزيدُ بنُ ثابتٍ في شيءٍ منَ القرآنِ فاكتُبوه بلسانِ قريشٍ، فإنما نزَل بلسانِهم، ففعَلوا، حتى إذا نسَخوا الصحُفَ في المصاحفِ ردَّ عُثمانُ الصحُفَ إلى حفصةَ، وأرسَل إلى كلِّ أُفُقٍ بمصحفٍ مما نسَخوا، وأمَر بما سواه منَ القرآنِ في كلِّ صحيفةٍ أو مصحفٍ أن يُحرَقَ.

Enes b. Malik, r.a., kazuje: „Nakon što je Huzejfe b. el-Jeman učestvovao, zajedno sa muslimanima Šama i Iraka, u osvajanju Armenije i Azerbejdžana, bio je zaprepašten njihovim razilaženjem u učenju Kur’ana, te je došao Osmanu, r.a., i rekao: ʻZapovjedniče pravovjernih, preduhitri ovaj ummet prije nego što se raziđe u vezi s Knjigom, kao što su se razišli židovi i kršćani!’ Osman je, nakon toga, zatražio od Hafse: ʻPošalji nam stranice Mushafa da ih prepišemo u mushaf, potom ćemo ti ih vratiti.’ Hafsa ih je poslala Osmanu., a on je naredio Zejdu b. Sabitu, ʻAbdullahu b. Zubejru, Seʻidu b. ʻAsu i ʻAbdur-Rahmanu b. Harisu b. Hišamu da ih prepišu i sačine nove primjerke mushafa. Trojici Kurejševića Osman je kazao: ʻAko se u nečemu iz Kur’ana raziđete sa Zejdom b. Sabitom, onda to napišite na narječju Kurejša, jer je Kur’an na njihovom narječju objavljen!’2Ove upute prepisivačima/pisarima da se u slučaj u različitog stava u pogledu pisanja pojedinih riječi one napišu onako kako ih izgovarju pripadnici Kurejš date su zbog toga što je Zejd b. Sabit bio ensarija, a ostala trojica Kurejševići muhadžiri, te je dolazilo do određenih razlika u načinu pisanja pojedinih riječi. Oni su tako i učinili. Kada su prepisali taj i sačinili nove primjerke mushafa, Osman je stranice prvog mushafa vratio Hafsi, a u svako je područje poslao po jedan novoprepisani primjerak. Naredio je, nakon toga, da se, izuzev napisanih, sve druge stranice i primjerci spale.“3El-Buhari, Muhammed b. Ismail, Buharijeva zbirka hadisa, (2008.), III dio, hadis br. 4987., Sarajevo: Visoki saudijski komitet za pomoć BiH, str. 959-960.

Ova predaja od Enesa b. Malika, r.a., rasvjetljava nam kontekst i povod kodifikacije i umnožavanja Mushafa u vrijeme halife Osmana, r.a. Osim toga, vidljive su i jasne instrukcije halife Osmana, r.a., u pogledu formiranja stručne komisije i službenih pravila u slučaju eventualnih razilaženja prilikom prepisivanja kur’anskog teksta.

Kada su u pitanju širi kontekst i drugi društveni procesi koji su sigurno imali uticaja na odluku halife Osmana b. ʻAffana, r.a., da pristupi kodifikaciji i umnožavanju Mushafa, onda ne treba izostavljati činjenice „da su se već obrazovali i mnogi islamski centri, kao Basra, Kufa, Damask, gdje su djelovali mnogobrojni poznavaoci Kur’ana napamet. Stalni priliv novog elementa u islam tražio je da se ljudi pravilno nauče islamskom recitiranju Kur’ana. Dolazilo je često do situacije kada su se ljudi pitali kako nešto treba pročitati i da li se smije Kur’an prilagođavati svakom arapskom dijalektu. Priliv, dakle, novog pa često i nearapskog elementa u islam bio je neposredan povod da se pristupi jednom vrlo odgovornom poslu – kodificiranju i umnožavanju mushafa.“4Karić, Enes, Tefsir: Uvod u tefsirske znanosti, (1995.), Sarajevo: Bosanska knjiga, str. 113.


Bilješke   [ + ]

1. El-ʻUkk, Halid ʻAbdur-Rahman, Tarihu tevsiki nessi-l-Kur’ani-l-Kerim, (1986.), Sana: Daru-l-fikri-l-muʻasir, str. 81.
2. Ove upute prepisivačima/pisarima da se u slučaj u različitog stava u pogledu pisanja pojedinih riječi one napišu onako kako ih izgovarju pripadnici Kurejš date su zbog toga što je Zejd b. Sabit bio ensarija, a ostala trojica Kurejševići muhadžiri, te je dolazilo do određenih razlika u načinu pisanja pojedinih riječi.
3. El-Buhari, Muhammed b. Ismail, Buharijeva zbirka hadisa, (2008.), III dio, hadis br. 4987., Sarajevo: Visoki saudijski komitet za pomoć BiH, str. 959-960.
4. Karić, Enes, Tefsir: Uvod u tefsirske znanosti, (1995.), Sarajevo: Bosanska knjiga, str. 113.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Zatvori

Newsletter

Najnovije

Urednik

Mensur Kerla

Nastavnik Tefsīra i Povijesti islama u JU Gazi Husrev-begovoj medresi u Sarajevu | MA Tefsīra