Kodifikacija i umnožavanje Mushafa u vrijeme halife Osmana ibn ʻAffana, r.a.

Foto: Ilustracija / unsplash.com/

Osmanov Mushaf (time indirektno i Mushafi umnoženi u njegovo vrijeme), kompiliran na ovaj način, bit će revidiran više puta i proučen (izložen) ashabima u prisustvu halife Osmana, r.a. Kao takav postao je referentni primjerak, izvornik – Al-Muṣḥaf Al-Imām (المصحف الإمام), i ubrzo je umnožen u više primjeraka (kopija) koji će biti poslani u različite pokrajine islamske države.

Osmanov Mushaf (time indirektno i Mushafi umnoženi u njegovo vrijeme), kompiliran na ovaj način, bit će revidiran više puta i proučen (izložen) ashabima u prisustvu halife Osmana, r.a. Kao takav postao je referentni primjerak, izvornik – Al-Muṣḥaf Al-Imām (المصحف الإمام), i ubrzo je umnožen u više primjeraka (kopija) koji će biti poslani u različite pokrajine islamske države. Postoji razilaženje islamskih učenjaka o broju prepisanih primjeraka mushafa, a većina (akṯar al-ʻulamā’) smatra da se radilo o četiri primjerka koje je poslao u gradove Kufu, Basru i Šam, a jedan primjerak halifa Osman, r.a., zadržao je za sebe u Medini. Spominje se i brojka od sedam primjeraka mushafa koje su, pored primjerka halife Osmana, r.a., koji je ostao uz njega, poslani u Kufu, Basru, Šam, Mekku, Jemen i Bahrejn.1Detaljniju analizu i raspravu o broju prepisanih/umnoženih mushafa u vrijeme halife Osmana, r.a., moguće je pronaći u: Ed-Dani, Ebu ʻAmr Osman ibn Seʻid, El-Mukniʻu fi maʻrifeti mersumi mesahifi ehli-l-emsari, (2010.), Rijad: Dar Et-Tedmurijja, str. 162-163.; Ez-Zerkani, Muhammed ʻAbdul-ʻAzim, Menahilu-l-ʻirfan fi ʻulumi-l-Kur’an, (1943.), I tom, III izdanje, s.l., str. 402-403.; Ez-Zerkeši, Bedruddin Muhammed b. ʻAbdillah, El-Burhanu fi ʻulumi-l-Kur’an, (2008.), I tom, Kairo: Mekteba Dari-t-turas, str. 240.

„Kasnije se pisanje Kur’ana proširilo, a u svim centrima djelovali su i znalci Kur’ana napamet, tako da se u ovom ranom vremenu još nije u jačoj mjeri osjećala potreba za uvođenjem vokala i dijakritičkih znakova. S vremenom će se, kao što se govori u islamskim djelima, ukazati velika potreba za uvođenjem tih znakova. Jedna od važnih odluka i fetvi2Fetva je odgovor na postavljeno pitanje, autoratitivno ili stručno mišljenje (islamskog učenjaka). Fetvudonosi, tj. izriče, autoritet koji vlada stručnim kompetencijama i ona po svojoj pravnoj snazi ima status i tretman mišljenja. U šerijatskom pravu fetva se upotrebljava u značenju odgovora iz domena šerijatskog prava. halife Osmana, r.a., bila je i ta da se spale svi privatni primjerci i zbirke Kur’ana. Halifa je znao do čega dovode religiozne relikvije, a privatne zbirke ashaba bi se mogle vremenom u to pretvoriti od budućih generacija muslimana.“3Karić, Enes, Tefsir: Uvod u tefsirske znanosti, (1995.), Sarajevo: Bosanska knjiga, str. 115.

U Osmanovom Mushafu, referentnom primjeraku, izvorniku – Al-Muṣḥaf Al-Imām (المصحف الإمام), ili, kako to kaže Mehmed Handžić, „Mushafu koji treba da bude uzorom u načinu pisanja svih mushafa“4Handžić, Mehmed, Uvod u tefsirsku i hadisku nauku, (1972.) II izdanje, Sarajevo: Gazi Husrev-begova medresa, str. 36., došlo se do jedinstvene ortografije Kur’ana Časnog koja je obuhvatila različite kira’etskeverzije koje imaju istovjetnu ortografsku formu i sistematiziran je redoslijed ajeta i sura koji je utvrđen Objavom (tevkifi). Ortografija Osmanovih Mushafa nije sadržavala dijakritičke znakove za diferenciranje konsonanata (نقط الإعجام) niti znakove za vokale.5Autor: Mensur Kerla

Bilješke   [ + ]

1. Detaljniju analizu i raspravu o broju prepisanih/umnoženih mushafa u vrijeme halife Osmana, r.a., moguće je pronaći u: Ed-Dani, Ebu ʻAmr Osman ibn Seʻid, El-Mukniʻu fi maʻrifeti mersumi mesahifi ehli-l-emsari, (2010.), Rijad: Dar Et-Tedmurijja, str. 162-163.; Ez-Zerkani, Muhammed ʻAbdul-ʻAzim, Menahilu-l-ʻirfan fi ʻulumi-l-Kur’an, (1943.), I tom, III izdanje, s.l., str. 402-403.; Ez-Zerkeši, Bedruddin Muhammed b. ʻAbdillah, El-Burhanu fi ʻulumi-l-Kur’an, (2008.), I tom, Kairo: Mekteba Dari-t-turas, str. 240.
2. Fetva je odgovor na postavljeno pitanje, autoratitivno ili stručno mišljenje (islamskog učenjaka). Fetvudonosi, tj. izriče, autoritet koji vlada stručnim kompetencijama i ona po svojoj pravnoj snazi ima status i tretman mišljenja. U šerijatskom pravu fetva se upotrebljava u značenju odgovora iz domena šerijatskog prava.
3. Karić, Enes, Tefsir: Uvod u tefsirske znanosti, (1995.), Sarajevo: Bosanska knjiga, str. 115.
4. Handžić, Mehmed, Uvod u tefsirsku i hadisku nauku, (1972.) II izdanje, Sarajevo: Gazi Husrev-begova medresa, str. 36.
5. Autor: Mensur Kerla

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Zatvori

Newsletter

Najnovije

Urednik

Mensur Kerla

Nastavnik Tefsīra i Povijesti islama u JU Gazi Husrev-begovoj medresi u Sarajevu | MA Tefsīra