Memoriranje (hifz) i pismena evidencija kur’anskog teksta u doba Poslanika, a.s.

Foto: Ilustracija / pixabay.com

Ukratko, za vrijeme Allahovog poslanika Muhammeda, s.a.v.s., Kur’an nije bio sabran u jednu zbirku (mushaf) ili u istovrsne listove (suhuf), zbog okolnosti i razloga koje smo prethodno pojasnili. Iako je zapisivan u njegovo, a.s., vrijeme, sjedinjavanje zapisanih fragmenata Kur’ana, pod stručnim nadzorom i ekspertizom najučenijih ashaba i naročitih pisara Objave (kuttabu-l-vahj), dogodilo se u vrijeme prvog halife Ebu Bekra es-Siddika, r.a., o čemu ćemo nešto opširnije govoriti u nastavku rada.

Ashabi Muhammeda, s.a.v.s., pamtili (memorirali – hifz) su dijelove, kompletne sure ili čitav Kur’an Časni. Kur’an bi postepeno, shodno prilikama i okolnostima, (na)učili metodom slušanja (simāʻ –  سماع) i ponavljanja, najčešće pred Poslanikom, s.a.v.s., čiji je hifzbio besprijekoran. Tradiciju slušanja, učenja, memoriranja, primjenjivanja, tumačenja i prenošenja Kur’ana ashabi, r.a., čuvali su brižljivo i pomno. Zahvaljujući i njihovim naporima u učenju i pamćenju Kur’ana, a potom i pisanju njegovog teksta, o čemu će biti govora u nastavku, Kur’an je potpuno vjerodostojno sačuvan i prenesen do naših vremena.

„Usmeni Kurʼan ima posebno mjesto, štaviše, ima i izvjesnu, veoma snažnu, obrednu i ritualnu prednost nad Pisanim Kurʼanom. Usmeni Kurʼan afirmiran je glasom, zvukom, njegovim miloglasnim stostrukim ehom! Mnogobrojne su izreke Poslanika Muhammeda, a.s., o visokoj vrijednosti i uglednom statusu lijepog recitiranja Kurʼana. (…) Institucija Usmenog Kurʼana utjecala je na mnoge kulturne i intelektualne tokove i razvoje u islamskoj tradiciji, napose je utjecala na tradiciju razvoja i promoviranja pamćenja unutar mnogih planova obrazovanja i učenosti u tradicionalnim zemljama islama. (…) Tako se može reći da se preko usmenog reproduciranja Kurʼana u miloglasni ugođaj afirmira raskrivanje duhovnih svjetova, njihov silazak/dolazak u prazninu džamije. S druge strane, preko kaligrafskih uradaka Kurʼana, afirmira se ovosvjetovna ljepota kurʼanskih rečenica i uzvišeno milogledanje u njih. Ovim vidimo da je kaligrafija poslužila kao svojevrsno primordijalno transponiranje Kurʼana iz njegove miloglasne u njegovu milovidnu formu!“1Karić, Enes, „Vječni Kur’an, usmeni Kur’an, pisani Kur’an, transkripcija arapskog teksta Kur’ana“, o.c., str. 852-854.

Niz je predaja koje potvrđuju činjenicu da su ashabi, r.a., (na)učili dijelove Kur’ana slušajući Poslanikovo, s.a.v.s., učenje.

عَنْ أُمِّ هِشَامٍ بِنْتِ حَارِثَةَ بْنِ النُّعْمَانِ، قَالَتْ: لَقَدْ كَانَ تَنُّورُنَا وَتَنُّورُ رَسُولِ اللهِ ﷺ وَاحِدًا، سَنَتَيْنِ أَوْ سَنَةً وَبَعْضَ سَنَةٍ، وَمَا أَخَذْتُ ق وَالْقُرْآنِ الْمَجِيدِ إِلَّا عَنْ لِسَانِ رَسُولِ اللهِ ﷺ، يَقْرَؤُهَا كُلَّ يَوْمِ جُمُعَةٍ عَلَى الْمِنْبَرِ، إِذَا خَطَبَ النَّاسَ…

Tako, primjera radi, Ummu Hišam, kćerka Harisa b. Nuʻmana, r.a., kazuje: „Naše ognjište i ognjište Allahova Poslanika, s.a.v.s., bilo je zajedničko dvije godine ili godinu i nešto. Ja sam naučila suru: Kaf. Ve-l-Kur’ani-l-Medžid…2Tj. kur’ansku suru Kāf. direktno od Allahova Poslanika, s.a.v.s. (ʻan lisān Rasūlillāh). On je tu suru učio svake džume na minberu kada bi držao hutbu.“3Ed-Dimiški, Zekijjuddin El-Munziri, Muslimova zbirka hadisa (izbor), (2003.), I tom, hadis br. 413., Zenica: Kuća mudrosti, str. 366.


Bilješke   [ + ]

1. Karić, Enes, „Vječni Kur’an, usmeni Kur’an, pisani Kur’an, transkripcija arapskog teksta Kur’ana“, o.c., str. 852-854.
2. Tj. kur’ansku suru Kāf.
3. Ed-Dimiški, Zekijjuddin El-Munziri, Muslimova zbirka hadisa (izbor), (2003.), I tom, hadis br. 413., Zenica: Kuća mudrosti, str. 366.
Zatvori

Newsletter

Najnovije

Urednik

Mensur Kerla

Nastavnik Tefsīra i Povijesti islama u JU Gazi Husrev-begovoj medresi u Sarajevu | MA Tefsīra